Biljne kapi br. 62 za probavu i organe za varenje – 50ml

BIO-TEO BILJNE KAPI BR. 62 ZA PROBAVU I ORGANE ZA VARENJE

rastvor za oralnu primjenu

50 ml
Dodatak ishrani

Namjena:

Bio-Teo biljne kapi br. 62 ZA PROBAVU I ORGANE ZA VARENJE su dodatak ishrani na bazi ekstrakata kore krušine, herbe bosiljka, lista žalfije, matičnjaka i pitome nane. Kora krušine, list žalfije i list matičnjaka pomažu normalnom funkcionisanju digestivnog trakta. List pitome nane i herba bosiljka doprinose zdravlju organa za varenje, jetre i žučnih puteva, održanju normalne crijevne pokretljivosti, uklanjanju neprijatnog osjećaja ubrzanog pražnjenja crijeva i eliminisanju viška digestivnih gasova.

Sastav proizvoda:

100 ml proizvoda sadrži

Sastojci: vodeno-etanolni ekstrakti kore krušine, herbe bosiljka, lista žalfije, matičnjaka i pitome nane.

Krušina

Foto: vilaxIt / Depositphotos

Krušina je rasprostranjena u Evropi, sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, Sibiru, Kini i Meksiku. U narodu biljka se još zove i krkavina i pasja leska, a lat. Frangula alnus ili Rhamnus frangula.

Osobine

Krušina je listopadno drvo, visoko od 4 do 5 m koje raste na sjenovitim vlažnim mjestima pored potoka i u tamnim, vlažnim šumama. Nije jestiva biljka. Kora je glatka i tanka, u početku zelena, a kasnije sivosmeđa.

Listovi su izduženo eliptični. Liska je pri vrhu naglo sužena, zašiljena ili zaobljena. Cvjetovi su sitni, žućkasti. Krušina cvjeta u maju i junu. Plod je loptasta koštunica. Zeleni plodovi su crvenkasti, a zreli tamnoljubičasti. Plodovi krušine su otrovni, i ako se jedu izazivaju povraćanje i proliv, a u većim količinama i trovanje. Sazrijevaju u septembru i novembru. 

Ljekovitost

Kao ljekovita biljka, krušina se prvi put spominje u XIV vijeku. Ljekoviti dio biljke je kora koja se skida sa mladih stabala početkom proljeća, a zatim suši. U kori krušine se nalaze ljekoviti sastojci kao što su antrakinon, jabučna kiselina, CaC2O4, smole, eterično ulje, tanini i velika količina vitamina C.

Čajevi od kore krušine se koriste kao laksativ protiv hronične opstipacije i za bolove u crijevima, jer antrakinon izaziva peristaltičke pokrete kolona 8 do 12 sati nakon gutanja. 

Pripremaju se i čajevi za ispiranje žučne kese, bolji rad jetre, izostale menstruacije, kao i za bol u predjelu srca koji je nastao uslijed nagomilavanja vazduha u želucu i crijevima. 

Od krušine se pripremaju i čajevi i obloge protiv hemoroida. Krušina ulazi i u sastav čajeva za mršavljenje. 

Za spoljašnju upotrebu, kora se koristi za liječenje čireva, infekcija i svraba kože. Kora krušine se može nabaviti i u biljnim apotekama sa detaljnim uputstvom za upotrebu. 

Bosiljak

Image by wirestock on Freepik 

Bosiljak, čije ime potiče od grčkog „basilikos“, što znači „trava dostojna kralja“, potiče iz Indije, a na zapad su ga donijeli trgovci začinima. 

Raste kao jednogodišnji razgranat grm na osunčanim oblastima zaštićenim od vjetra i veoma je osjetljiv na niske temperature. 

Kao lijekoviti dio biljke koristi se nadzemni dio bosiljka (Basilici herba), sakupljen na jakom podnevnom suncu, dok se sušenje obavlja na promajnom mjestu zaštićenom od sunca.

Za lijekovitost bosiljka odgovorna su prije svega jedinjenja prisutna u etarskom ulju (cineol, estragol, linalol, eugenol), a herba bosiljka sadrži i flavonoide, tanine, antocijane, fenolne kiseline, saponine i glikozide, vitamine A i C, i minerale (soli fosfora i kalcijuma).

Bosiljak se u narodnoj medicini preporučuje za ublažavanje mnogih zdravstvenih tegoba

Tradicionalno se koristi za ublažavanje digestivnih tegoba: nadimanja, usporenog varenja, podrigivanja i gasova, kao i za ublažavanje bolova i grčeva vezanih za varenje. Poznat je i po tome što jača želudac i podstiče apetit, a koristi se i kod katara želuca, za zaustavljanje povraćanja, kod upale crijeva i kod zatvora. 

Primjenu nalazi i kod bolesti pluća i kašlja, a prije pojave sintetskih lijekova, u početnim stadijumima tuberkuloze, primjena bosiljka je davala dobre rezultate. Kod upale sinusa, inhalacije čajem od bosiljka pouzdano doprinose ublažavanju tegoba. Koristi se i za ublažavanje urinarnih tegoba: kod upale bubrega, katara bešike ili bolnog mokrenja, a primijenjen za vaginalna ispiranja uspješno ublažava „bijelo pranje“.

Kod povišene tjelesne temperature, koristi se kao čaj za preznojavanje, a također i kao sredstvo za oporavak kod umora. Poznat je i kao afrodizijak, koriste ga i muškarci kod oslabljene polne moći i žene za jačanje libida.

Bosiljak se u obliku melema i ljekovitih masti koristi i za vanjsku upotrebu, za liječenje rana koje sporo zarastaju, kako kod ljudi tako i kod životinja. Odlična je ispaša i za pčele, a pčelari često u blizinu košnica stavljaju čaj od bosiljka, kako bi ga pčele koristile zbog antiseptičnih svojstava.

Etarsko ulje bosiljka je prirodni antispazmodik koji uspješno ublažava stomačne grčeve, kolike i bolove tokom menstruacije. Aktivni sastojci etarskog ulja djeluju umirujuće i na nervni sistem, olakšavaju nastupanje sna i doprinose mirnom snu, bez noćnog buđenja. Osim umirujućeg dejstva, etarsko ulje bosiljka povoljno djeluje i na oporavak kod mentalnog zamora i poboljšanje koncentracije i pamćenja.

Žalfija, ljekovita biljka koju je Karlo Veliki najviše cijenio

Image by Vectonauta on Freepik

Žalfija je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka. Latinski naziv čitavog roda Salvia potiče od latinske riječi salvare, što znači spasti, spasavati, izliječiti, jer su je Rimljani još prije 2.000 godina veoma cijenili i na razne načine upotrebljavali za liječenje.

Žalfija je gorka biljka koja se koristi protiv upale grla i krajnika, prvenstveno zahvaljujući antiseptičnom djelovanju esencijalnog ulja. Međutim, postoji mišljenje da se čaj od žalfije ne preporučuje za piće, već samo za ispiranje usne duplje.

„Ono što se pouzdano zna je da ukoliko vam je žalfija potrebna za ispiranje usta i grla, usne duplje, za ispiranje, recimo desni koje krvare, onda žalfiju ne treba kuvati, već samo prelivati ključalom vodom, ostaviti da odstoji, najbolje sat vremena i procijeđeni čaj koristiti u toku dana za ispiranje“, preporučuje Antonijević.

Ukoliko je čaj pripremljen na taj način, onda će se postići djelovanje i tanina, flavonoida koje ova biljka sadrži, kao i esencijalnog ulja koje ima snažno antiseptično djelovanje.

Međutim, ta esencijalna ulja sadrže i jedan keton, tujon, koji se nalazi u još nekim biljkama, kao što je pelin i vratić, i on kod osjetljivih osoba može da izazove konvulzije.

Blagotvorna dejstva žalfije

Žalfija je jedna od rijetkih biljaka koja pomaže u sprječavanju prekomjernog znojenja i djeluje jako dobro kao hormonalni balanser pa se posebno preporučuje ženama u menopauzi u borbi protiv valunga, iznenadnih naleta vrućine.

Za tu namjenu dobro je kombinovati žalfiju sa matičnjakom koji smiruje, ali i sa anisom koji također sadrži fitoestrogene supstance.

Žalfija može pomoći i u regulisanju menstrualnog ciklusa i preporučuje se kod oskudnih i bolnih menstruacija.

Jako dobro djeluje na organe za varenje. Pošto je u pitanju gorka i aromatična biljka u kombinaciji sa drugim sličnim biljkama, kao što je trava iva, smilje i pelin, djeluje blagotvorno na našu jetru, pospješuje varenje, sprječava nadutost.

Žalfija u kombinaciji sa pelinom je jedan od najboljih lijekova protiv crijevnih parazita.

Kupke od žalfije se koriste protiv pojačanog znojenja nogu, što je naročito preporučljivo ljudima koji imaju atletsko stopalo, jer pored toga što djeluje antiseptično protiv bakterija, žalfija djeluje i fungicidno. Kandida je vrlo osjetljiva na žalfiju. Ukoliko postoji sistemska kandida, može da se pije čaj od žalfije, posebno u kombinaciji sa drugim biljkama koje djeluju na kandidu, kao što je list oraha ili vranilova trava.

Matičnjak

Image by jcomp on Freepik

Porijeklom iz Sredozemlja, matičnjak je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Lamiaceae, prepoznatljiva po prijatnom mirisu koji podsjeća na limun. 

Kao ljekoviti dio biljke koristi se prije svega list (Melissae folium) ili čitav nadzemni dio biljke (Melissae herba).

Za ljekovita svojstva matičnjaka odgovorno je prisustvo brojnih aktivnih materija, od kojih se prije svega izdvaja etarsko ulje (bogato terpenskim aldehidima citralom i citronelalom), zatim glikozidi, flavonoidi, polifenoli, saponini, tanini, triterpeni, seskviterpeni (kariofilen), terpenski alkoholi (eugenol, geraniol, linalol, citronelol), kumarinski derivati, i organske kiseline (ćilibarna).

Primjena matičnjaka još od antičkog doba

Njegova upotreba kao lijekovite biljke datira još od Teofrasta i Hipokrata u staroj Grčkoj, a zapisi o lijekovitosti i primjeni nalaze se u Dioskoridovim spisima i tekstovima Plinija starijeg, koji ga je preporučivao pomiješanog sa medom kao sredstvo za jačanje očiju i sprječavanje pojave katarakte. 

U staroj arapskoj medicini važio je za sredstvo za ublažavanje grčeva, dok je na evropskim prostorima važio za sredstvo za  popravljanje raspoloženja – Sveta Hildegarda iz Bingena je pisala kako čaj od matičnjaka „grije slezinu i srce koje postaje radosno“, dok je Matioli hvalio matičnjak kao najbolji lijek za srce jer „otklanja strah, uznemirenost i tugu, greje želudac i sve unutrašnje organe“. 

Tokom sedamnaestog vijeka, kada je vladalo uvjerenje da se ljekovitost biljaka može dovesti u vezu sa tjelesnim organom na koji podsjećaju svojim izgledom, list matičnjaka smatran je lijekom za srčane bolesti.

Početkom XVII vijeka, red karmelićanskih monahinja je počeo proizvodnju napitka – eliksira od matičnjaka pod nazivom „Eau de melisse des Carmes“ po recepturi koja se i danas čuva kao tajna, obzirom da se smatra „eliksirom dugog života“ ili „likerom zdravlja“. Korišćen je za masažu ili oralno, za oporavak kod tjelesnog i duševnog umora i podsticanje apetita kod rekonvalescenata iznurenih dugotrajnim bolestima. Matičnjak se, uz odabrano lijekovito bilje, koristi i u proizvodnji benediktina i šartreza, alkoholnih likera nastalih krajem srednjeg vijeka i tokom renesanse u francuskim manastirima.

Svježi listovi se koriste u kulinarstvu, kao začin pri pripremanju ribe i jaja, u salatama i desertima.

U tradicionalnoj, narodnoj medicini lijekovitost matičnjaka je dobro poznata

Pouzdano djelovanje potvrđeno iskustvima brojnih generacija korisnika, čini matičnjak prvim izborom za otklanjanje problema sa varenjem i nadimanjem, ublažavanje mučnine i nagona za povraćanjem, ublažavanje žučnih kolika, bolnih menstruacija, i za jačanje živaca kod histerije, uznemirenosti, nervne slabosti i depresivnih stanja. Čaj od matičnjaka se primjenjuje i za ublažavanje migrene i zubobolje, a smatra se i pouzdanim sredstvom za prevazilaženje nesanice.

Vodeno-alkoholni ekstrakt matičnjaka također je imao široku primjenu za ublažavanje srčanih tegoba, ali i spolja za obloge kod reumatskih bolesti, čireva ili otvrdnuća dojki kod dojilja.

Zvanične indikacije za primjenu matičnjaka u fitoterapiji su za ublažavanje stresa, anksioznosti i nesanice, kod tahikardije, za ublažavanje grčeva i bolova u želucu i debelom crijevu, kod viška želudačne kisline, a za vanjsku upotrebu se primjenjuje kod labijalnog i genitalnog herpesa, za ispiranje ili u vidu obloga i melema, a i za masažu kod neuralgija ili ublažavanje bolova kod lakših povreda ili  istegnuća mišića.

Nana

Image by ArthurHidden on Freepik

Svima dobro poznata, jer gotovo da i nema doma u kome se ne može naći njen čaj, pitoma nana je zeljasta višegodišnja biljka iz porodice Lamiaceae. Njene uspravne, četvorouglaste, razgranate stabljike mogu dostići visinu od 30-80cm i nose na sebi mnoštvo mirisnih, naspramno raspoređenih listova duguljasto jajastog oblika, koji su zašiljeni na vrhu i blago nazubljeni po obodu. Listovi su najčešće goli, ali mogu biti i nježno maljavi. Sitni cvjetovi su organizovani u duguljaste klasove a njihova boja može da varira od bijele do ljubičaste. Period cvjetanja traje od juna do oktobra.

Prapostojbina joj je Daleki istok, gdje je gajena u Kini i Japanu, odakle se preko Afrike i Južne Evrope proširila čitavim kontinentom. Stari kineski tekstovi iz V milenijuma p.n.e. obiluju zapisima o njenom ljekovitom dejstvu, a zapisi o prvim kulturama u Egiptu datiraju iz XII vijeka p.n.e. 

Dok ju je Dioskorid smatrao afrodizijakom, Hipokrat i Aristotel su tvrdili da joj je efekat sasvim suprotan. Da je pitoma nana u antičko doba bila ekonomski veoma značajna, može se zaključiti po tome što se u djelima Teofrasta, Plinija i Kolumela pominje i njena nezgodna osobina da se tokom vremena iz gajene kulture degeneriše u divlju biljku. Po evropskom kontinentu, uzgoj pitome nane je proširen zaslugom monaških redova, obzirom da je zbog svog blagotvornog dejstva bila obavezan stanovnik manastirskih bašta ljekovitog bilja. Prve plantaže pitome nane u Engleskoj datiraju iz XVII vijeka sa područja Hertfordšira.

Kao lijekoviti dio biljke koristi se list pitome nane (Menthae piperitae folium), sakupljen prije cvjetanja jer je tada najbogatiji aktivnim materijama i sadrži najveću koncentraciju etarskog ulja

Osim lista u fitoterapiji se koristi i etarsko ulje (Menthae piperitae aetheroleum), a za pripremu farmaceutskih preparata koristi se i Aqua Menthae piperitae, proizvod također dobiven pri destilaciji etarskog ulja. 

List pitome nane je bogat aktivnim sastojcima od kojih su najznačajniji polifenoli (flavonoidi, fenolne kiseline), tanini, triterpeni, gorke supstance i etarsko ulje (sa visokim sadržajem mentola i mentona, uz prisutna jedinjenja eukaliptol, terpineol i limonen). Svježi listovi se suše u hladovini, na vazduhu, u tankom sloju kako bi se očuvali aktivni sastojci, a etarsko ulje se može destilisati i iz svježe i iz sušene biljke.

Pitoma nana se ipak najčešće koristi u vidu toplog čajnog napitka koji obiluje blagotvornim efektima na organizam

Aktivni sastojci pitome nane pokazuju blag anestezirajući efekat na sluzokožu želuca, pa se ovaj čaj tradicionalno koristi kao sredstvo protiv mučnine i povraćanja. Njena antiseptična svojstva djeluju kao prevencija nepravilne fermentacije izazvane patogenim bakterijama u digestivnom sistemu, a također djeluje i kao spazmolitik i olakšava eliminaciju gasova. Čaj od pitome nane je provjereno, tradicionalno sredstvo za regulisanje lučenja žuči i ublažavanje tegoba kod prisustva kamena u žučnoj bešici, bolesti jetre i pankreasa. Također, čest je sastojak čajnih mješavina za ublažavanje srčanih tegoba koje nastaju kao posljedica nadimanja i poremećaja varenja. Osim povoljnog dejstva na ublažavanje osjećaja lupanja srca, pitoma nana važi i kao sredstvo za otklanjanje nervoze i duševnog nemira, pa se koristi i u čajnim mješavinama za umirenje, a također i kao sredstvo za osvježenje kod psihičkog zamora jer doprinosi aktiviranju intelektualnih aktivnosti.

Obzirom na anestezirajuća dejstva mentola, upotreba čaja od nane se preporučuje za ublažavanje bolova, bilo da su u pitanju bolovi kao posljedica upale, reumatski bolovi u zglobovima ili mišićima, ili glavobolje.

Inhalacije čajem ili etarskim uljem od nane povoljno djeluju na ublažavanje tegoba kod zapušenih sinusa i upale grla, a ispiranje usta čajem doprinosi ublažavanju upale sluzokože desni.

Etarsko ulje pitome nane pokazuje specifično djelovanje na receptore za hladnoću: pri masaži kože dolazi prvo do osjećaja hladnoće koji ubrzo biva zamijenjen osjećajem laganog pečenja a zatim nastupa anestezirajući efekat, tako da se proizvodi na bazi etarskog ulja pitome nane široko koriste za masažu, za otklanjanje bolova uslijed povreda, reumatskih bolova, ujeda insekata, neuralgije i glavobolje.

Primjena pitome nane u narodnoj medicini

Lako dostupna jer je stanovnik skoro svake bašte, pitoma nana u narodnoj medicini ima veoma široku primjenu. Osim za ublažavanje tegoba organa za varenje, njen čaj je provjereno sredstvo protiv glavobolje. Listovi kuvani u vinu koriste se kao sredstvo za olakšanje porođaja, a potopljeni u sirće ublažavaju podrigivanje, mučninu i koriste se kao sredstvo protiv glista. Svjež sok ili jak čaj od nane pomiješan sa medom, ukapani u uho, ublažavaju bolove kod upale. Obloge od čaja se koriste za ublažavanje glavobolje, dok kupke ohlađenim čajem pomažu kod povišene tjelesne temperature.

Obloge od listova nane kuvanih u mlijeku koriste žene tokom perioda dojenja kako bi spriječile zastoj mlijeka u dojkama i stvaranje otvrdlina. Kaša od listova nane ukuvanih u vodi ili vinu se koristi kao sredstvo za sazrijevanje čireva.

Iskustva tradicionalne i narodne medicine potvrdila su i savremena istraživanja

U laboratorijskim eksperimentima dokazano antibakterijsko djelovanje etarskog ulja pitome nane na brojne patogene bakterije. Također, istraživanja su potvrdila i opravdanost upotrebe ekstrakata nane kao sredstava za ublažavanje bolova i anestezirajuće djelovanje njenog etarskog ulja, obzirom da je dokazano antispazmodično i analgetsko djelovanje mentola i mentona kod bolesti disajnih organa i organa za varenje.

Preporučena upotreba proizvoda: odmjeriti 60 kapi u 30 ml (rakijska čašica) vode ili čaja i popiti 2 puta dnevno.

Preporučuje se konzumiranje barem dvije bočice u kontinuitetu, uz primjenu pravilnog higijensko-dijetetskog režima i poštovanje propisane redovne terapije od strane ljekara.

Preporučujemo vam da koristite i Biljni komplet br. 3 za stomak koji se sastoji od dva proizvoda, Bio-Teo biljnih kapi br. 63 ZA JETRU i Bio-Teo biljnih kapi br. 64 ZA ORGANE ZA VARENJE. Saznajte više klikom OVDJE.

Upozorenje: preporučene dnevne doze se ne smiju prekoračiti. Proizvod nije namijenjen trudnicama, dojiljama i osobama mlađim od 18 godina, osim po savjetu lijekara, kao ni osobama preosjetljivim na bilo koji sastojak. Primjenu proizvoda izbjegavati kod intestinalne opstrukcije, stenoze, atonije, apendicitisa, inflamatornih oboljenja debelog crijeva (Kronova bolest, ulcerativni kolitis), abdominalnog bola nepoznate etiologije i dehidratacije. Neophodno je konsultovanje sa ljekarom kod pacijenata na terapiji kardiotoničnim heterozidima, antiaritmicima, diureticima i kortikosteroidima.

Pri pravilnoj upotrebi i u propisanom režimu doziranja, nisu zabilježena neželjena dejstva. Moguć je razvoj simptoma blagog intestinalnog diskomfora (grčevi) ili alergijskih reakcija. Primjena proizvoda može da dovede do pospanosti, pa tokom uzimanja treba izbjegavati upravljanje motornim vozilima ili radnim mašinama.

Proizvod sadrži alkohol (26-31% v/v).

Napomene: dodaci ishrani se ne mogu koristiti kao zamjena za raznovrsnu i uravnoteženu ishranu. Ne uzimati u isto vrijeme sa redovnom terapijom; napraviti razmak od najmanje 30 minuta. Čuvati van domašaja djece.

Čuvanje: Proizvod čuvati dobro zatvoren u originalnom pakovanju, na suvom, tamnom i hladnom mjestu.

Zemlja porijekla: Srbija.

Proizvođač: BIO-TEO CENTAR d.o.o, Mitropolita Mraovića 1A, 11120 Beograd, Srbija.
Uvoznik za Crnu Goru: BIO-TEO CENTAR d.o.o., 30. septembra bb, 84310 Rožaje.

Broj i datum upisa u bazu podataka Ministarstva zdravlja Republike Srbije: 22503/2023 od 17.03.2023.